Katarina Ivanović
Srpska umetnica i dizajnerka tekstila Katarina Ivanović, umetničkog imena Raskaća, rođena je1995. godine u Beogradu. Diplomirala je na Fakultetu Primenjenih Umetnosti u Beogradu na odseku za Dizajn tekstila 2022. godine a prethodno je već stekla predznanje iz oblasti tekstila stečeno u Školi za dizajn tekstila u Beogradu, kao učenik generacije istučiće sa na lokalnim i regionalnim takmičenjima i radionicama.
Poslednjih 14 godina istražuje svet tekstila, pokazujući svoju umetničku stranu i strast prema materijalima, šarama i teksturama u svemu što stvara. Ona kreira autentične šare i višenamenske tkanine i proizvode na Baliju i Javi većpet godina gde i živi. Učestvovala je na raznim grupnim izložbama u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori i Indoneziji (Yogyakarta, Sidorjo- Java; Ubud- Bali), pored svoje prve samostalne izložbe u Beogradu 2021. godine u Kući Đure Jakšića. Studirala je na Institutu za umetnost u Džogdžakarti (ISI) od 2019. do 2020. i od tada eksperimentiše i izražava svoju umetničku viziju koristeći batik media.
Implementacija tradicionalnog indonežanskog načina izrade šare na prirodnoj tkanini sa savremenim dizajnom je ono što je Katarinina vizija da ispriča priču na konstruktivan način, sa rukama i energijom koja je potrebna za ceo proces kroz koji prevazilazi sva ograničenja i izazove. Katarina se bavi kompletnom proizvodnjom unikatnih batik tkanina što podrazumeva koncept, dizajn, probe do finalne realizaciju a nakon toga i oblikovanje tkanine u određeni višenamenski proizvod u okviru svoje kolekcije ili kolaboracije sa drugim brendovima ili umetnicima. Pored svojih unikatnih proizvoda Katarina ima iskustvo rada u timu na projektima gde daje doprinos novim idejama i mogućnostima u okviru batik tehnike kaoi unapređivanje tehničke pripreme i obuku tima za masovnu proizvodnju.

O Batiku:
Batik je mnogo više od tehnike ukrašavanja tekstila. To je priča utkana u tkaninu, simbol kulturnog identiteta, sredstvo izražavanja i način života. Dok se danas reč „batik“ često koristi u komercijalne svrhe da opiše razne tehnike, njegova suština i izvor nalaze se na indonežanskom ostrvu Java, gde je ova umetnost postala neodvojivi deo kulture i tradicije kroz vekove. Reč batik potiče od javanske reči "ambatik", koja se sastoji iz dva dela:
• "amba", što znači pisati ili crtati, i
• "tik", što znači tačka ili mrlja.
Doslovno, batik bi se mogao prevesti kao pisanje ili crtanje sa tačkama. Ovaj naziv odražava suštinu tehnike, koja uključuje precizno nanošenje voska u obliku šara ili tačaka na tkaninu, kako bi se određeni delovi zaštitili od bojenja. Time se kreiraju složeni i dekorativni uzorci koji su karakteristični za ovu umetnost. Ova pažljivost u procesu nije samo tehnička veština već i filozofski izraz – izradu batika često porede sa životom, u kome je potrebno strpljenje, promišljenost i posvećenost da bi se stvorila lepota. Batik nije samo vizuelno prijatan, već ima duboku simboličku i duhovnu dimenziju. Njegovi uzorci i motivi prenose priče, vrednosti i poruke. Ovo nije slučajno. Indonežanci duboko veruju u koncept balansa – kako između unutrašnjeg i spoljašnjeg sveta, tako i između ljudi i prirode. Batik je umetnost koja nosi ovu filozofiju i koja svakom motivu daje posebno značenje, čineći ga kanalom za neverbalnu komunikaciju. U Indoneziji, batik nije samo tradicija već i svakodnevna praksa. Nosi se u svim prilikama – od običnih dana do svečanih događaja poput venčanja, kao i u formalnim situacijama, uključujući odlazak na posao. Često je nošenje batika obavezan deodres-koda u mnogim institucijama. Osim što simbolizuje nacionalni ponos, batik je i sredstvokomunikacije. Boje, uzorci i motivi mogu otkriti poreklo, društveni status, pa čak i raspoloženje osobe koja ga nosi. To je način na koji se priče prenose iz generacije u generaciju, vizuelni jezik bogat značenjem. Za one koji se bave izradom batika, ova umetnost je mnogo više od zanata. Ona je način života. Zanat se uči unutar porodice i zajednice, često od najranijeg detinjstva. Veštine se neguju godinama, a za mnoge porodice batik predstavlja i ekonomsku osnovu, ali i duboku duhovnu vezu sa svojim nasleđem. Ono što me je posebno fasciniralo tokom mog boravka u Indoneziji jeste taj duh jednostavnosti i smirenosti koji prožima ovaj narod. Njihov životni stav, duboko ukorenjen u sadašnjem trenutku i posvećenosti onome što rade,ogleda se i u njihovoj umetnosti. Tako da se određeni motiv ili batik tkanina može izrađivati i po nekoliko meseci ako ne i godinu dana. Batik, kao izraz tog duha, predstavlja spojkreativnosti, vere i tradicije.

Šta je za mene batik?
Meditativna tehnika zvana batik ilustruje vizuelni narativ postojanja. Ima nešto lepo u samoj praksi, gde vreme staje i morate biti potpuno prisutni i opušteni. To je način razmišljanja onih koji su ili izabrali batik kao profesiju ili ih je izabrala. I ja razmišljam u koju kategoriju spadam.
Morala sam da naučim kako da ostanem smirena, strpljiva i da se ne osećam vezanom za ishod jer sam bila izuzetno impulsivna, ekspresivna i brzo rasejana osoba. Takođe sam morala da naučim da to prihvatim. Svaki drugi pristup će vam izazvati stres i greške tokom zahtevne procedure koja ne prihvata „greške“. Uči vas da iz bilo koje situacije krenete sa onim što imate i raditesa tim. Nasuprot tome kakva sam, ispostavilo se da je baš ono što mi je trebalo. Takođe naglašava važan deo onoga ko sam ja - sam proces. Zato što na život gledam kao na proces, a ne kao nešto što se završava na odredištu. Kada bih znala šta radim svaki put kada počnem da stvaram, stagnirala bih. Ne bih našla nešto novo. Ne bih imala prostor za rast hodajući samo kroz ono što znam i što sam već uvežbala.
Dakle, ako želim da mi se nešto desi i da se moje ideje unaprede i prevaziđu poznato, moram da ostavim prostor za nepoznato. Ne možete želeti da se poboljšate bez da znate sve na putu i da se ne osećate prijatno. Tokom procesa, moj um je rastrzan u mnogo pravaca. Prestala sam da reprodukujem ili da pokušavam da kopiram bilo koju od mojih ideja sa papira na tkaninu. Papir služi kao vežba za ruku, podešavanje za fokus, tišina za um, ali i celokupni doživljaj tog malog, čistog papira. Polazna tačka dizajniranjatkanina je ista; to je svaki put iskustvo koje je obično zastrašujuće. Ali vremenom sam naučila da je to samo praksa, biti u prostoru nepoznatog dovoljno dugo da ruka počne ponovo da se seća. Na kraju, zapravo se sve desi u jednom trenutku. Ruke izražavaju istinsku povezanost duše i srca; um i oči mogu da počnu da analiziraju i donose zaključke o tome koji se deo mene kanalisao iprešao na tkaninu. Često se nađem u situacijama da neko pita za značenje mojih slika, crteža ili tkanina. I svaki put zastanem na sekund. Živimo u svetu gde je za sve potrebno objašnjenje ili skup uputstava; ovo nije realizam, koji ima simbole koje je prilično jednostavno pronaći. Pošto moje kreacije podrazumevaju deljenje mog ličnog putovanja, želim da dam svima slobodu da ih istražuju i tumače kako god smatraju prikladnim. Pa zar u tome nije lepota? Dati nekome savet kako da razmišlja, šta da vidi ili kako da doživi ono što vidi bilo bi apsurdno svaki put. Ali ipak, nakon što čujem stavove drugih, volim da podelim moje početne tačke i zapažanja kakobismo mogli da razgovaramo o tome. Tu je skrivena sva lepota vizuelnog doživljaja sveta oko nas.

Šta razlikuje batik od drugih metoda bojenja materijala ili kreiranja šara?
Ovo je samo jedna od perspektiva, takođe je moguće da ovo nije jedini ili pravi odgovor. Po mom mišljenju, bez obzira koliko naučite kroz vreme i iskustvo o stvarima koje možete da kontrolišete i kako da poboljšate svoju tehniku u određenim oblastima procesa, čini se da se uvek dešavaju neočekivane stvari.
Kada se tkanina prokuva i pojavi se dizajn, batik tehnika uvek otkriva određeni efekat ili karakter! Očekujte neočekivano. Ponekad se ispostavi da nešto nije ono što ste želeli i ne izgleda dobro, a drugi put izgleda daleko bolje od vaše originalne vizije ili ideje. Međutim, batik proces vas uči da nastavite sa radom jer je to beskonačanproces i morate da radite sa onim što imate jer ishod nikada nije sasvim predvidljiv. Batik je nešto jedinstveno. Jezik voska. Ko nije probao, teško da razume zavisnost koju može izazvati svaka tkanina, sloj, novi proces, miris voska, momenat otklanjanje voska itd. Toliko je iznenađujuće neočekivano da je samo po sebi magično.

O životu u Indoneziji:
Ja sam imala privilegiju da živim na dva ostrva, dve godine na Javi u Džogdžakarti i već 3 godine na Baliju, u Ubudu. I danas je moj život na godišnjem nivou raspoređen između ta dva ostrva i Beograda. Moje iskustvo i doživljaj zemlje je na neki način neuobičajen, jer je iz perspektive nekog ko je sa namerom otišao da studira tamo moja pažnja je bila usmerena na umetnost i sopstveni razvoj u toj oblasti. Jedna od lepših stvari je što sam uvek živela u okruženju gde se izražavajući se kroz umetnost bila sasvim normalna stvar od malih nogu, to se negovalo kroz generacije. Taj dodir sa umetnošću i zanatom koji Indonežani imaju se oseti u tome da oni to rade sa dušom, zbog osećaja ispunjenosti iznutra. To je nešto što kroz svoju zajednicu i školovanje nisam doživela. Ta kultura gde ste konstanto nadahnuti pričama o umetnicima i ohrabreni da nastavite proces stvaranja i učenja bez obzira na prepreke ima veliki značaj za mene i moj umetnički razvoj. Zajednica oseti i dočeka svakog ko želi nešto da doživi i sazna otvorenih ruku. Oni žive i razmišljaju smireno i jednostavno, gde se osnovne ljudske vrednosti poput razgovora, osmeha, razmene energije i iskustva doživljavaju na svakom koraku i gde svi nekako postanemo bogatiji u životu zbog tih prisutno proživljenih trenutaka. Oni su zemlja velikih različitosti ali uprkos tome se svako poštuje i razumeju se različitosti. I u toj različitosti je lepota. Dva ostrva na kojima sam živela su potpuno drugačija, i zbog religije, prirode, ljudi ali i uticaja koje imaju i razvoja. Java je dosta veća, gde je glavni grad i mnogi drugi gradovi sa važnim ekonomskim i obrazovnim centrima dok je Bali dosta manji i pod uticajem Zapada dosta komercijalizovano urbanizovan. Ali u svakom smislu je svaki deo Indonezije ima izraženu kulturu i religiju koji stanovnici idalje neguju. Indonežani žive u skladu sa prirodom i imaju veliko poštovanje prema njoj. Iako su jako opušten i miran narod, priroda je izuzetno divlja i raznovrsna. Na svoj način prelepa i nedirnuta a dostupna da se doživi pri samom dolasku. Kao i to da ste prihvaćeni takvi kakvi ste. Često umem najjednostavnije da opišem Bali kao mesto gde svako nađe mesto i zajednicu u kojoj se oseti da pripada i Bali postane svima dom, jer je bogat u toj raznovrsnosti i prilikama koje pruža.

Author of text: Denic Saska
Ostavite prvi komentar